Razvoj osjeta okusa kod beba

Jesu li okusi urođeni ili su stečeni? Stručno mišljenje o ovom fascinantnom pitanju zapravo je podijeljeno. Vaše dijete dolazi na svijet s određenom genetskom predispozicijom. Bebe obožavaju slatkastu hranu (pogledajte ih kako se nasmiješe kod prvog zalogaja pirea od jabuka), ali svaki  kiseli ili gorak okus natjera ih na grimase ili mrštenje. Unatoč tome, ova vrsta "okusa" je primitivna i prilično ograničena, i kako im uvodite krutu  hranu tako će dijete usavršavati osjet okusa. Okus je trajni proces učenja, koji se započinje razvijati već tijekom trudnoće.

Sve započinje u drugoj polovici trudnoće

Organ okusa (jezik i okusni pupoljci) razvijaju se vrlo rano. Nakon pet mjeseci trudnoće, fetus podražuje svoje okusne pupoljke. Ovisno o tome što majka jede, on uči razlikovati različite okuse: slatke, slane, gorke i kisele. Neki istraživači vjeruju da se prvi okusni osjeti mogu prepoznati od rane dobi. Jedno je sigurno: prehrana majke utječe na okus plodne vode. Postoje i druge studije koje su pokazale da što je slađa, dijete više guta! Odavde i sklonost mališana prema svemu što je slatko, već od trenutka kada dođu na svijet!

Međutim, čak i ako se dijete rodi s unaprijed definiranim osjetom okusa, igra okusa još uvijek nije gotova! Mišljenje djeteta o tome što mu se sviđa, a što ne promijenit će se kako bude isprobavalo različite namirnice putem majčinog mlijeka (okus mlijeka se mijenja ovisno o tome što jedete) i unosom krute hrane. Priroda sazrijevanja ljudskih osjeta je fascinantna, a najbolje ćete to primijetiti na Vašem djetetu kada će početi birati svoje "omiljene okuse". 

Vaš mali svejed

Ukoliko niste vegeterijanac ili vegan, vrlo vjerojatno će i Vaše dijete naslijediti sličan način prehrane. DIjete uvijek prvo uči od roditelja! Raznolika prehrana nam osigurava da bismo dobili sve potrebne hranjive tvari. Ovakav način prehrane, naša moć prilagodbe različitim prirodnim uvjetima, nesumnjivo su jedan od razloga zbog kojih se ljudi smatraju dominantnom vrstom na planeti. Međutim, „patimo“ i od onoga što su neki znanstvenici nazvali paradoksom svejeda. Prilično je konfliktna želja za otkrivanjem nove hrane i za promjenom postojeće prehrane.

Neprestano nas muči ideja traženja nove prehrane koja nam odgovara, u dovoljnim količinama te pomisao o rizicima koje ta hrana predstavlja (intoksikacije, itd.). Kao i svi mi, tako i Vaše dijete neprestano balansira između radoznalosti i odbijanja! Ova činjenica objašnjava i prehrambenu neofobiju, onu čudnu fazu koja se javlja oko 2. godine života, kada se čini da je dijete manje zainteresirano za otkrivanje hrane i sustavno odbija sve nove namirnice zbog straha od nepoznatog. To je prolazna faza i ona kojom nije previše lako upravljati, ali dio je procesa psihološkog razvoja djeteta, a samim tim i cjelokupnog razvoja! Imajte strpljenja!

"Kada smo Andreju dali prvi put brokulu, način na koji se namrštio zaista nas je nasmijao do suza. Suprug i ja se još uvijek smijemo čak i sada kad se sjetimo tog trenutka! Trebalo nam je nekoliko dobrih pokušaja dok je prihvatio novi okus s osmijehom." Zbog toga je dobra ideja djetetu predstaviti jednu novu hranu, a ne pokušavati uvoditi više novih okusa u prehranu odjednom. Ponekad će možda trebati više puta dok dijete prihvati tu vrstu hrane! 

Dijete otkriva društvo

Naš status svejeda znači da smo jedina vrsta koja sebi priprema hranu (posebno radi uklanjanja određenih zdravstvenih rizika), pretvarajući tako našu hranu iz neobrađenog stanja u termički obrađeno jelo. Kako razvijaju osjećaj za okus i usvajaju nove navike, djeca će početi prihvaćati niz vrijednosti specifičnih za društveno okruženje u kojem žive. Kroz kontakt s prijateljima i obitelji, naučit će prepoznati (pa čak i stjecati niz ideja o tome što vole, a što ne vole!) određene namirnice i razlikovati što je jestivo, a što nije. Na kraju će voljeti uživati u određenom jelu karakteristično za podneblje gdje žive ili u specifičnim obiteljskim receptima. Okus se smatra osjetom kroz koji možemo izgrađivati kulturološki aspekt odgoja  djeteta.

Ključni trenutak za širenje palete okusa u prehrani Vašeg djeteta (koji je već započeo sredinom trudnoće i nastavlja se tijekom dojenja) je kada dijete usvoji mogućnost razlikovanja okusa. Ovaj temeljni proces učenja započinje oko dobi od 6 mjeseci. Kako utjecati na ovaj proces?  Mijenjajući prehranu iz mjeseca u mjesec, ovisno o sezonskoj ponudi svježeg voća i povrća. Izvrsno ćete se zabavljati probavajući nove okuse i promatrajući bebine različite reakcije. 

Također, ne zaboravite što ćete djetetu davati više različite hrane prije nastupa neofobije na hranu (obično nastupa oko druge  godine), veće su šanse da će dijete nastaviti i dalje prihvaćati toliko hrane za vrijeme i nakon završetka ove faze. Evo prijedloga kako uvoditi različite okuse u djetetov jelovnik!

Okus: čitav niz novih senzacija

U praksi, postupno unesite četiri osnovna okusa (slana, slatka, gorka, kisela), izmjenjujući u isto vrijeme različite osjećaje na razini topline (toplo, lagano toplo, hladno), taktilnih osjećaja (mekano / tvrdo, hrskavo, pjenasto, baršunasto i druge guste ili razrijeđenije teksture) i vizualnih osjeta (na primjer, namirnice različitih veličina i boja). Polako, ali sigurno potaknite i probudite bebine male okusne pupoljke. Tako će se pretvoriti u dijete koje će se lako prilagoditi i biti spremno na isprobavanje noviteta u kuhinji. Postupno ćete od malog potrošača dobiti pravog gurmana sa iznimnom snagom prosuđivanja! Ne bojte se novih okusa i procesa prihvaćanja od strane djeteta! Neka Vam i ovo bude igra!